petak, 25. veljače 2011.

Glava treća: Crveni plaš


Tiberije je vjerojatno bio jedini razlog zašto su Alterus, Nevus i Marius još uvijek bili živi i u jednom komadu. Visok, širokih ramena, ugodnih crta lica te uvijek nepokolebljivo nasmiješen, zračio je karizmom i šarmom. Osoba kojoj nije bio problem uvjeriti tračane da nije u njihovom najboljem interesu riješiti Mariusa njegove muškosti i objasnit sirijskom trgovcu da Nevus zapravo nije mislio na njegovu majku.. Nadprosječno inteligentan, uvijek besprijekorno uredan i pomalo manipulativan bio je kao stvoren za posao koji je radio.
Bio je glavani savjetnik za građanske sukobe. Njegov posao uključivao je trivijalne postupke poput uvjeravanja susjeda da nije uredu odlagati izmet jedan drugom na travnjak do kompliciranijih postupak poput uvjeravanja ljudi iz okolnih sela u loše strane brakova između bratića i sestrični. Uživao je u svom poslu jer se susreta sa svim vrstama imbecila o kojima je uvečer pričao svojim prijateljima koji su svaku priču pratili s primjerenim komentarima i smijehom. Znao je isto tako da ako on ne riješi probleme tih istih imbecila, da će oni završiti pred vratima sudnice njegova oca koji će ih dati izbičevati zbog uzaludnog trošenja pretorskog vremena.
Tog jutra ustao je rano kao i obično, doručkova te na brzinu srknuo par gutljaja vrele kave Gradska vijećnica nalazila se sam dvije ulice od njegova stana pa je svako jutro na posao išao pješke. Jutarnje sunce mu je lagano grijalo svježe obrijanu glavu dok je brzim korakom grabio prema vijećnici. Nije voli niti znao hodati polako. Pojam šetanje za njega je označavao gubljenje vremena koje se moglo pametnije utrošiti. Dok je hodao u umu mu se pojave scene prošle večeri i vječni osmjeh na njegovom licu se još više proširi. Sjetio se kako su ćelavog tipa za kojeg se kasnije utvrdilo da je Gal poznat pod imenom Brom predali gradskoj straži pod optužbom za bludničenja nad Venerinim kipom koji se nalazio u gradskom parku. Straža ga je preuzela s veseljem jer je večer bila iznimno mirna a oni nisu imali koga drugoga tući. Zanimalo ga je kakvu će danas domišljatu kaznu njegov otac izreći jadnom Bromu. Zabavljao se s tom mišlju dok nije ušao u svoj mali uredni ured.
Pola sata kasnije u njegov ured uđoše prvi dvije zavađene stranke. Sam pogled na njih umalo ga je bacio u smijeh.
- Kako vam mogu pomoći?
Upita hi ozbiljnim a opet umirujućim glasom. Marius i Nevus mrko pogledaju jedna drugog a zatim Marius prvi progovori.
- Cijenjeni gospodin Nevus je odlučio da je uredu stavljati jebenu tintu u moj jebeni, jutarnji čaj.
Reče bijesnim glasom i iskesi crne zube.
- Samo zato što je pre cijenjeni gospodin Marius odlučio pisati mojoj majci u Tarentum o mojim pustolovinama s lokalnim kurvam.
Režeći doda Nevus i dobaci Mariusu bijesan pogled.
Tiberije proguta navalu smijeha i obojicu ih umiri pokretom ruke.
- Jeste li vas dvojica ikada razmišljali o činjenici da nije baš najbolja ideja da budete cimeri? Svaki dan mi dolazite ovamo s vašim bijednim problemima a ja imam i klijenata s ozbiljnim nedaćama.
Reče hineći bijes. Marius mu spremno odgovori.
- Da. Recimo lika kojeg zanima zašto se njegov šef ljuti ako on opći s stokom koju čuva.
      Ova pametna primjedba izazove smijeh kod Nevusa i on počne nabrajati svoje primjere. Tiberije ih je samo gledao smiješkom dok su se njih dvojica kretenski smijala dosjetkama onog drugo. Nakon toga su samo otišli s namjerom da se napiju niti ga ne pozdravivši.
- Majmuni.
 Dobroćudno promrmlja sebi u bradu pa pozove sljedeće klijente. Bio je to relativno dosadan  dan ispunjen s dvije bračne svađe i jednom susjedskom  razmiricom ali slijedeći posjetitelj ga iznenadi. Bila je to spodoba visoka oko metar šezdeset umotana u crveni svileni plašt s srebrenom maskom Minerve preko lica. Po oblinama tijela a moglo se zaključiti da se radi o ženi. Pomalo zbunjen i sigurno zaintrigiran Tiberije prvi progovori ozbiljnim glasom.
- Kako vam mogu pomoći gospođice.
- Odmah oslobodite moga muža iz gradske tamnice ili ću vas prokleti.
Tiberije se istog trenutka uozbilji i zavuče ruku u prvu ladicu svog stola gdje je držao pištolj. Mars 21, pištolj posebno proizveden za pravljene trenutne i razarajuće  štete u ljudskom tijelu s eksplozivnom municijom Ovakva prijetnja nije bila svakodnevna a i u svijetu u kojemu su oni živjeli nimalo bezazlena
- Oprostite gospođo ali ja ne poznajem vašega muža.
- Oh, itekako ga poznajete njegov ime je Brom a vi ste ga jučer predali gradskoj straži. Sada ga odmah oslobodite ili ću vas natjerati da poželite da ste ludi.
Na te riječi Tiberije izvadi pištolj te ispali jedan hitac prema glavi vještice i dva prema prsima, kako su ga učili na obuci u prvoj legiji. Bio je izvrstan strijelac najbolji u svojoj centuriji i na toj udaljenosti nije mogao promašiti. Metci se u zaustave u zraku na jedan pokret njezine ruke te padnu na pod. Drugim pokretom izazove oluju ludila i bola u Tiberijevoj glavi i on padne na pod ispustivši pištolj.
- Nisam htjela ovo učiniti ali ste me prisili i zbog toga ne žalim. Moj muž je pretrpio puno gore od vas jučer, dok je pokušavao spasiti vašeg prijatelja od vještice.
- Alterus. Ne!
- Sada je prekasno za to. Sudbina je tako htjela i duša vašeg prijatelja sada pripada Wotanu. Ako je želite spasiti prvo mi morate pomoći da spasim svoga muža.
Tiberije se oporavi od šoka čarolije i uspije sjesti na pod. U um mu uđu siječanja na predavanja o poganskim bogovima germanskih plemena i sjeti se moči Wotan i umalo zaplače nada Alterusovom nesrećom. Odlučnim glasom progovori.
- Razgovarat ću s svojim ocem. Niste li mi jednostavno mogli ovo reći a ne samo uletjeti u moj ured i prijeti mi prokletstvom. Sami znate da je čarobnjaštvo strog zabranjeno u carstvu a znate i zašto.
- Biste li mi povjerovali bez demonstracije moć ili biste jednostavno pozvali stražu.
- Vjerojatno ste upravu. Čekajte me pred kipom Venere u gradskom parku večeras u deset sati i dobit će te natrag svoga muža.
- Hvala.
Reče umirujući ženski glas. Crveni plašt zaleprša i ona nestane iz njegova ureda.
- Proklete krvi Jupiterove i kurve vestalke.
Tiberije se izdere u jednom od rijetkih ispada bijesu u svome životu. Alterus mu je bio poput brata kojeg nikada nije imao. Zajedno su odrasli na ulicama Novog Arriminuma.
Tiberije je uvijek spašava Alterusa od svih vrsta nevolja u koje se ovaj znao uvaliti, a Alterus bi uvijek zna oraspoložiti Tiberija kada bi ga njegov otac istukao ili natjerao da radi stvari koje ga apsolutno nisu zanimale. Bijes je u njemu ključao i morao se smiriti prije nego li ode razgovarati s ocem. Iz zadnje ladice stola izvadi kutiju cigareta staru više od tri godine i zapali. Dim ga odmah udari u glavu i osjeti kako mu se želudac diže ali adrenalin u njegovom tijelu popusti pa on nastavi pušiti. Popuši još tri cigarete pa ode oprati ruke ružinim sapunom i namiriši se kako njegov otac ne bi primijetio da nešto nije uredu i da je opet počeo pušiti. Navika koju je u mladosti pokupio od Alterusa.
Odšeta na drugi kat gradske vijećnice te pokuca na masivan hrastova vrata ureda svog oca.
Čvrst muževan glas pozove ga da uđe unutra. Soba u kojoj se naša bila je dizajnirana jedino s namjerom da utjera strah u kosti onoga tko se nađe pred pretorom. Zidovi su bili besprijekorno bijeli ukrašeni šeterorepim bičevima i oštricama specijaliziranim za sakaćenje raznih dijelova ljudskog tijela. Instrumenti pravde govorio je njegov otac koji je sad sjedio za svojim crnim drvenim stolom koji se nalazio na uzvišenju kako bi njegovi klijenti osjetili koliko su zapravo pred njim mali. Njegov otac Tiberije starije nije volio zavlačenje i nepotrebne izmjene pristojnosti pa Tiberije odmah prijeđe na stvar.
- Oče gal po imenu Brom, koju ste mu kaznu izrekli?
- Godinu dana javnih radova i bičevanje, naravno. Zašto?
- Alterusu se opet zavadi s Dačanima pa mu je potreban tjelesna straža a taj gal je dokazao svoju snagu jučer u sukobu s gradskom stražom. Bili mi ga molim te mogao prepisati?
- Uredu sine ali ja još uvijek mislim da taj Alterus loše utječe na tebe vidiš i sam da stalno upada u nekakve neprilike, dobro bi mu došlo batinanje da se opameti. Ali odrastao si čovjek i moraš sam naučiti neke stvari, gal je tvoj.
- Hvala vam oče.
Reče Tiberije uzimajući od oca papir koji mu je davao skrbništvo nad galom. Na vratim mu otac dobaci.
- Nemoj ga zaboravit izbičevati. Dvadeset udarac će biti dovoljno.
      - Uredu oče.
Odgovori Tiberije i zaputi se prema gradskoj tamnici koja se nalazila u blizina ruševina stare arene.

Nema komentara:

Objavi komentar