Uhvati pogled njezinih nestvarno plavih očiju i hrabro ga zadrži. Uputi joj svoj najljepši osmijeh a ona ga uzvrati bljeskom svoji sjajnih snježno bijelih zuba. Poče smišljati bezbroj uleta ali niti jedan mu se nije činio primjerenim jer ona biješ toliko lijepa da mu se činilo kao da ju je pobjegla iz njegovih snova. Ubaci dvije žvake u usta da se riješi okusa pelinkovca i cigareta iz ista. Možda i nije bio toliko uvjeren u svoj uspjeh ali je zna da će se proklinjati još dugo vremena ako joj večeras ne priđe. Prikuje svoj pogled na nju i zakorači naprijed ali ga pretekne visoka figura mišićavog torza u pripijenoj bijeloj majici. Ćelava i gotovo za glavu veća od njega započne razgovor s djevojkom njegovih snova. Prevrne očima, u mislim proključa bijes „Seljačina prokleta.“ Laganim korakom odšeta do svojih prijatelja koji su bezbrižno pili s lokalnim kurvama. Izraz na licu mu biješ svima njima od prije poznat.
- Što je Alteruse opet neki problemi s ženama.
Reče Marius s prijateljski smiješkom na usnama.
- A što bi ti znao o tome Mariuse nikada nisi bio s ženom koju nisi plati.
Ovo na trenutak ušutka Mariusa a Alterus okrene svoju pozornost prema Nevusu koji je tiho pio svoje vino na rubu stola.
- Nevuse, sjećaš li se ti kada sam ja prošli tjedan umjesto tebe dobio batina od jebenih Dačan.
Nevus se lagano promeškolji i trenutno otrijezni.
- Sjećam se, da.
- E pa vidiš onog ćelavog majmuna tamo.
- Joj, Alteruse jebem ti krv.
S ovim riječima Nevus ustane, praveći se pijani došeta do ćelavca i zabije se svojom punom masom u njega. Nevus možda i nije bio visok i tijelo mu nije izgledalo baš simetrično ali bio je nabijen i snažan. Ćelavac odleti u stranu pa padne na pod. Podigne pogled i ugleda nasmiješenog i teturavog Nevusa kako mu blesavo maše.
- Prljavi rimljanine ubit ću te zbog ove sramote.
- Probaj provincijalna svinjo.
Reče Nevus gotovo slatkim glasom. Ćelavac krene šakom na Nevusa ali se ovaj spretno izmakne i uputi mu nekoliko udaraca u trbuh. Trbušni mišići apsorbiraju udarce te ćelavac započne s kišom udaraca po Nevusvoj četvrtsatnoj glavi. Nevus pretrpi udarce, obgrli napadača rukama, podigne ga i baci kroz prozorsko staklo birtije. U tome trenutku Tiberije koji je bio sin gradskog pretora već je plaćao štetu vlasniku birtije dok je ostatak Alterusovih i Nevusovih prijatelja tiho izišao iz birtije s namjerom da riješe ćelavi problem.
Alterus iskoristi svoju priliku i brzo priđe djevojci kratke crne kose i sanjivo plavih očiju, koja se veselo smijala jer ju je cijela scena s Nevusom naizgled zabavila. Put joj biješ bijela a obrazi crveni. Zagleda se u nju i izgubi moć govora, sreća njegova da je ona prva progovorila.
- Pretpostavljam da si ti organizirao cijelu ovu predstavu samo za mene.
Rekavši to priđe mu bliže i pređe svojom rukom preko njegovih prsa. S obzirom da mu se moć govora još nije vratila Alterus je obgrli jednom rukom oko struka i strasno poljubi. Usne su joj bile pune, meke i vrele a što ih je više ljubio to je želja u njemu postajala sve veća. Rukama je prelazi preko njezini bokova i leđa. Tijelo joj je bilo savršeno simetrično.
Kroz usku, crnu haljinu mogao su se nazrijeti male oble grudi. Njezine ruke milovale su njegovu dugu smeđu kosu a opojan miris njezina parfema proširi se njegovim nosnicama.
Ona odvoji svoje usne od njegovih i uhvati ga za ruku. Koža joj bješe glatka kako najfiniji mramor a ruka u usporedbi s njegovom slatko mala. Povede ga van. Vani su Alterusovi prijatelji pušili naslonjeni na metalni kontejner za papir koji se čudno tresao dok je Nevus po njemu udara drvenom kladom i luđački se smijao. Ona se slatko nasmije a Alterus im ležerno mahne. Kada su ih primjetni poprate njihov odlazak prikladni prostotama.
Nakon nekoliko minuta hoda Alterus konačno progovori.
- Gdje mi zapravo idemo?
- U moju vilu naravno i drago mi je da vidim da znaš i drugu svrho za taj tvoj jezik.
On porumeni od nelagode i zatim se sjeti jednog važnog detalja.
- Pa ja ne znam ni tvoje ime.
- Zovem se Aemilia a ono tamo je vila moga oca.
Nalazi su se pred masivni željeznim vratim s šiljcima na vrhu. Dok je proučavao šiljke Alterus uoči puni mjesec na nebu i pomisli ova večer ne može postati ljepša
Željezna vrata se otvoriše uz škripu i oni se nađu u prekrasnom perivoju središtem kojega je dominirala masivna fontana od crnog mramora. Na vrhu fontane nalazio se kip čovjeka obučenog u medvjeđe kože, unakaženog lica razvučenog u grimasu krika.Kip je u rukama držao lubanju u kacigi starih rimskih legija. Da je Alterus bio imalo pri sebi prepozna bi lik germanskog boga Wotana i shvatio u koliko se zapravo velikoj opasnosti nalazi. Uvede ga u vilu čije pročelje bješe ukrašeno stupovima u dorskom stilu starih grka. Hodnikom osvijetljenim redovima baklji i urešenim mozaicima davne povijesti dođoše do vrata za koje je on pretpostavljao da pripadaju Aemilinoj sobi. Poče strasno ljubit njezin vrat a ruke mu poletješe k njenim bedrima. Ona ga odgurne, nasmiješi mu se i uperi prstom prema vratim na kraju hodnika.
-Čekaj me tamo.
Reče mu izazovno i nestane u mraku prostorije pored njih. Alterus gotovo odlebdi do sobe na kraju hodnika. Uđe u nju i ugleda bazen ispunjen vrelom vodom. Brzo se svuče i uđe u vodu. Vrućina vode ga u isto vrijem opusti i još više uzbudi. Iznenada ispred sebe ugleda Aemiliu potpuno golu kako s svojim dugim nogama lagano ulazi u vodu. Bila je savršeni. Nije mogao uočiti niti jednu nepravilnost na njezinom golom tijelu dok je graciozno klizila kroz vodu prema njemu. Doplivavši do njega izazovno ga poljubi i obavijen se oko njegovog tijela rukama i nogama. Njegove ruke počeše reagirati na kretnje njezina tijela laganim i nježnim pokretima. Svaki dodir na pravom mjestu u pravi trenutak. Njezin uzdasi užitka dovedoše ga na rub ludila i njihova tijela se spoje. Ona ispusti lagan krik te zabaci glavu unazad. Tijela im započnu s sve bržim ritmičkim kretnjama koje izazovu valove na vodi. Njezini uzdasi ispuniše prostoriju dok kretnje njezine zdjelice dosegoše za njega nepodnošljivu brzinu. On podigne glavu s njezinih grudi i ugleda njezinu lice u grču ekstaze. Uši mu ispuni njezin jecaj a pred očima mu se pojavi blijedo plavo svijetlo koje je izviralo iz njezinih očiju. On osjeti svoj vrhunac ali u isto vrijem osjeti i život kako sipi iz njega. Prvo u kapima, zatim u potoku a zatim kako u bujici napušta njegovo tijelo. Oči mu se sklope i zadnje što čuje bješe njezin djevojački smijeh.
- Slatki, mladi, glupi Alteruse.
Reče ona za sebe dok gleda kako njegovo beživotno tijelo pluta na još uvijek vreloj vodi.
-Bio si stvarno dobar, barem bolji od većine. Hvala ti na tvojoj duši Wotan će biti sretan a moja mladost će bit produžena.
Aemilia zatvori oči i legne na vodu te se prepusti užitku kojega je još uvijek osjećala.
U tome trenutku otvori se jedna od tamnica ognja nakon dvije tisuće dvjesto trideset i četiri godine za koliko je njezin uznik života bio odgovoran. Hazdribalova sjenka se s hladnom svrhom čuvara podzemlja spoji s još živim tijelom bez duše. Njegova sjećanja spoje se s Alterusovima te čuvar dobije svoj prvi smrtni oblik.
- Zanimljivo je kako vještice uvijek biraju mlade i ne iskuse muškarce. Mislim da to ima neke veze s vašom opsesivnom frustracijom s vječnim životom. Nikada ne doživite potpun užitak.
Aemilia se uspravi u vodi i naglo se okrene prema uskrsnulom Alterusu. Podigne ruku i zamahne njom. Prostoriju ispuni miris truleži a crna svjetlost iz njezine ruke pogodi ga u prsa. Njegov smijeh ju iznenadi.
-Ja jesam sjenke a ti me pokušavaš uništit tamom. Zanimljiv pristup.
Nakon ovih riječi njegovo tijelo se ispruži u skoku poput opruge a njegove ruke se nađoše oko Aemilinog vrata. Gušio ju je dok njezino lice nije postalo plavo pa ponovno izgubilo boju a zatim odbacio njeno golo beživotno tijelo natrag u vodu.Nakon toga vrati se u grad svojim prijateljima koji su sada došli na blistavu ideju paljenja vatre ispod metalnog kontejnera koji se do tad već prestao trzati.
- I kakva je bila?
Znatiželjno upita Marius.
- Smrtonosna.
Odgovori Hazdribal Alterusovim hvalisavim glasom.
Kraj druge glave.
Nema komentara:
Objavi komentar