ponedjeljak, 4. travnja 2011.

Glava deveta: Ćelavi Gal



            Tiberije nije imao velikih problem s vađenjem Broma iz zatvora  s obzirom da su ga svi stražari poznavali kao sina gradskog pretora a i dokument s potpisom njegovog oca koji je ima doslovnu snagu zakona u Novom Arriminumu uvelike mu je olakšao cijeli postupak. Problem se pojavio kada se sjetio da mu je otac naredio da izbičuje ćelavog gala. Nije to želio učiniti s obzirom da su on i njegovi prijatelji bili glavni razlog zašto je  taj  jadni čovjek uopće završio u gradskoj tamnici ali sam pomisao na to da se njegov otac odluči raspitat za Bromovu kaznu natjera ga da se predomisli. Tiberije je znao da ako bi njegov otac sazna da kazna nije izvršena i počeo postavljati neugodna pitanja ne bi mu trebalo dugo da razotkrije cijelu stvar. S mukom u srcu ali snažnima autoritativnim glasom naredi stražarima da skinu galovu košulju i zavežu ga za zid za mučenje. Otme bič jednom od stražara i počne snažno zamahivati. Nije htio da itko obavlja njegove dužnosti, ikada, ma kakve one bile a i već se osjećao odgovornim za sudbino tog čovjeka i nije planirao dopustit da itko drugi dijeli njegovu krivnju.  Zvukovi paranja zraka i pucanja kože ispuni prostoriju. Galovo tijelo se stade se grčiti i tresti od bola ali on ne ispusti ni zvuka. Svaki od dvadeset udaraca tjerao je Tiberija da se mrzi sve više a jedine osobe koje je trenutno mrzio više od sebe bile su vještica koja je ubila Alterusa i spodoba koja je sada nastanjivala njegovo tijelo. Utroba mu je vrištala za osvetom a on ju je planirao krvavu i brutalnu. Završi s krvničkim poslom, potpiše za skrbništvo nad Bromom a zatim ga povede do svog osobnog liječnika kako bi mu ovaj povio i dezinficirao rane od biča.  Cijelim putem do liječnika gal nije progovorio ni riječi a Tiberije ga nije ništa pitao. Kao da su se međusobno pročitali kao osobe iz kojih je nemoguće izvući ikakve informacije ma koliko se itko trudio. Kasnije ga odvede u svoj stan, gdje su jeli a potom ga zaveže za stolicu. Dva puta provjeri čvorove pa reče.

- Ovoj je za tvoje vlastito dobro.

Gal progovori prvi put od kada su se susreli. Glas mu je bio dubok i zvučao je gotovo plemenito.

- Da Vi rimljani ste uvijek znali što je to dobro za moj narod. Većinom je to bilo ropstvo i smrt.

- Slušaj čarobnjače. Nisam nimalo raspoložen za povijesne rasprave! Sjedni tu,  budi tih i nemoj slučajno pokušavati koristit čarolije jer ta spravica koju nosiš oko vrata otkad su ti je stavili u zatvoru izaziva velike neugodnosti pri samo pokušaju tako nečega. Dobro je što ju je moj otac učinio dijelom standardnog protokola na svim zatvorenicima.

- Prokleti krvnici!

- Nemoj da ja počnem o krvnicima. Tvoja šugava vrsta je odgovorna za više uništenih života od bilo kojeg rata koje je poveo moj narod a među njima je i život mog najboljeg prijatelja.

Tiberije zastane da uhvati daha a Brom prvi put prekine iskreći kontakt njihovih očiju te pogleda u pod.

- Ali ne brini se ti ćeš uskoro ponovno biti s svojom ženicom, koja mi se usput rečeno čini malo pre niska za tebe, dok ću ja imati glavu vještice koja je ubila Alterusa. Sada te napuštam. Uživaj u svom vremenu za razmišljanje.

Tiberije napusti stan vidno uzrujan a Brom se stane mahnito vrpoljiti u svojoj stolicu pokušavajući se izvući iz svojih najnovijih okova. Nakon nekog vremena shvati da nema svrhe. Ostane besposlen pa mu se dogodi ono što se dogodi svakom besposlenom čovjeku, počne razmišljati ali odluči da neće razmišljati o traumama svog prošlog  života i onima koje bi tek mogle uslijediti. Umjesto toga vrati se u dio svoje mladosti kada je sve bilo puno jednostavnije. Sjeti se sebe s šesnaest godina i pomisli.

- Bogovi koliko je vremena već proletjelo. Nikada nisam mislio da ću ovoliko živjeti. Ha nikad niti sanjao da ću doživjeti toliko sreće u životu.

Nakon te mislim preuzme ga mentalan snimka jedne ljetne noći prije nekoliko stoljeća. On i njegov prijatelj Eliath iskrali su se iz kuća svojih očeva te pobjegli na festival vina koja je se održavao u obližnjem gradu. Ponijeli su veliku količinu bakrenog novce koji su zaradili što radeći cijelo ljeto, što kradući od mlađih i slabijih dječaka koji su radili s njima. Planirali su se jako dobro provesti pa su obukli svoje najfinije lanene tunike. Brom crnu s bijelim vertikalnim crtama na bokovima a Eliath tamnozelenu s velikom brončanom  kopčom u obliku ljudske lubanje na koju se posebno ponosio. S obzirom na teški fizički rad posebno tijekom toga ljeta tijela su im se snažno razvila pa se ispod tunika ocrtavao svaki poseban mišić. Obojica su imali duge plave kose a cijelo ljeto su pokušavali pustit brade kako bi izgledali starije što im baš i nije pošlo za rukom pa su dan ranije s lica sastrugali duge rijetke dlake, pri čemu se Brom brižljivo isjeka. Nakon tog incidenta nije želio izići te večeri ali ga Eliath uvjeri da će sve djevojke pomisliti kako je rane na licu zaradio u borbi s pomahnitalim planinskim vukom i biti privučene njegovom hrabrošću pa se  ipak predomislio s novom odlučnošću. Kada su stigli u grad bilo je već prošlo jedanaest sati pa je veći dio populacije bio poprilično pijan. Njih dvojica čvrsto odluče sustići ostatak pa nađu najbližu tavernu i počeše udarati po ne razrijeđenom crnom vinu.

Pili su, pričali te promatrali ljude oko sebe. Bilo ih je svakakvih jer je grad bio nadaleko poznat po svome festivalu i privlačio ljude iz dalekih dijelova svijeta. Uživali su u pogledima na različite boje kože i kose i na različite građe tijela već umorne od većinom plave kose i blijede puti svoga naroda.

-Oh kako smo bili mladi, neiskusni i pomalo glupi.

Na trenutak si prekine snimku pa nastavi. Sjetio se kako su se suzdržavali od pretjeranog proučavanja ženskih oblina jer je erekciju u njihovim lanenim tunikama bilo gotovo nemoguće sakriti. Na tu misao njegov grohot smijeh ispuni Tiberijev stan. Taverna je bila krcata pa su dijelili stol s skupinom rimljana. Festival se održavao u grčkoj koloniji u južnoj galiji koja je nosila ime Massilia. Massilia  je u to doba bila rimska saveznica ali je u isto vrijem trgovala s okolnim keltskim plemenima pa se tamo održavala određena količina rasne tolerancije. Jedan od rimljana vidno ih je dugo proučavao pa mu Brom već vidno pijan dobaci bijesan pogled. Rimljanin se nagle preko stola pa mu se unese u lice i reče.

- Hrabar si mladi gale vidi se po tebi da se još nisi susreo s pravim rimljanima.

- I ti si hrabar mladi rimljanine vidi se po tvome pogledu da još nisi upoznao bijes moga naroda.

-Pa onda predlažem jednu igru u čast naših naroda da utvrdimo tko je jači. A i ako ti i tvoj prijatelj imate što kovanica mogli bi ju učinit i zanimljivijom.

- Koju to igru predlažeš?

- Nešto što će testirati i hrabrost i snagu. Kamen i vatra, deset bakrenjaka svaki?

Brom se na trenutak posavjetuje se Eliethom pa se slože s rimljaninovom okladom.

- Usput ja sam Maksimilijan.

Reče rimljanin pružajući ruku. Gal je prihvati i čvrsto stisne.

- Brom, a ovo je moj prijatelj Eliath.

Izađu van te odu do poligona za Vatru i kamen. Igra je bila napravljen kako bi spriječila pre veliko prolijevanje krvi tijekom festivala te omogućila mladićima da dokažu svoju hrabrost bez da završe u ranom grobu od vlastitih oštrica. Oko poligona se već okupilo mnoštvo ljudi koji su promatrali natjecanja. Taman se oslobodila jedna staza pa Brom i Maksimilijan zauzmu položaje. Poligon se sastojao od niza prepreka načinjenih od hrpa kamena i krjesova a završavao je putem vatre. Truba se oglasi i njih dvojica krenuše. Obojica u trku preskoče prvi i najmanji krijese bez da im i vršci nožnih prstiju dodirnu plamen. Prva prepreka bila je hrpa kamenja koju je valjalo prenijeti na drugu stranu kako bi se moglo prijeći preko strmog zemljanog uzvišenja. Svaki kamen težio je preko četrdesetak kilograma a svi su bili isklesani u oblike slične kocki. Trčali su s kamenjem u rukama te gradili piramidalne strukture preko kojih će se popeti. Tijela su im bila zgrčena od napora ali niti jedan nije niti u jednom trenutku posustajao. Brom svoju piramidu dovrši prvi naviknut na težak rad ali ga rimljanin atletske građe sustigne na slijedeća tri krijesa. Tijela su ima već bila znojna a dlake na nogama spaljene kada su stigli do slijedeće prepreke  koja je bila hrvanje. Protivnici su ih već čekali spremni za sukob. Obojica goli podeblji grci. Maksimilijan svome brzo napravi polugu i nastavi dalje dok Broma njegov sruši na pod i stane ga gušiti. Brom se oslobodi iz  smrtonosnog zagrljaja debelog grka tako da mu slomi nos jednim snažnim udarce glave. Ugleda rimljanina kako preskače zadnji i najveći plamteći krije. Plamen zahvati Maksimilijanovu bijelu tuniku i on se stane kotrljati po tlu da se ugasi. Brom uhvati zalet i krene preskakati zadnji prijeteći krijes. Nogom zapne za vrh krijesa i tisuće iskrica polete prema nebu. On padne na rame i osjeti hrskanje kosti. Ruka mu ostane bespomoćni visjeti o bok. Pogleda Maksimilijana koji se taman ugasi i ovaj  u isto vrijeme pogleda njega. Nasmiju se jedan drugom pa nastave trčati. Predizanja prepiraka bješe zida napravljen od ne povezanih kamenih  ciglica. Cilj je bio probiti zid vlastitom masom pa izići na put vatre. Brom odluči prvo krenuti već slomljenim rameno jer nije htio imati obje beskorisne ruke. Uhvati zalet od kojega se kameni zid sruši uz grmljavinu a on završi licem u blatu na drugoj strani s vrištećom boli u ruci. Maksimilijan se u prvom zaletu odbije od zida i padne na tlo što izazove grohot smijeh promatrača. Čak i nekoliko tupih predmeta polet prema njemu. On pobjesni, ustane se te dođe do zida. Oči mu na trenutak zasvijetle a potom on udari zid s obje ruke. Ciglice se razlete na sve strane i on se u skokovi nađe na drugoj strani. Brom se do tada već ustao i našao na početku zadnje prepreke, vatrenog puta. Staza od užarenog kamen duga dvadeset metara koju je valjalo proći kako bi se došlo do cilja. Krene prije Maksimilijana, krećući se svojom punom brzinom teško držeći ravnotežu s slomljenom rukom. Na pola puta osjeti kako mu se koža na nogama lijepi  za užareni kamen. Izgubi ravnotežu i padne na stazu. Kosa mu se odmah zapali. Maksimilijan sad već i sam našao na stazi, vidje svog plamtećeg protivnika i bez razmišljanja skoči na njegovu stazu te ga otkotrlja s kamena. Ugasi mu kosu svojom tunikom pa vidje njegovo unakaženo lice. Osjeti krivnju zbog galove sudbine oči mu opet zasvijetle plavo. Zacijeli mu lice pa mu pomogne da se ustane. Obojica su bili diskvalificiran ali i popraćeni odobravajućim pljeskom publike. Kasnije su obojica pili zajedno se Eliethom a Maksimilijanu su Brom i Eliath toliko prirasli srcu da im je još te večeri odlučio otkriti jednu malu tajnu.

- I tu je zapravo počeo moj život.

Bila je to zadnja Bromova misao prije nego je utonuo u san iscrpljen od tamnice Novog Arriminuma.

Nema komentara:

Objavi komentar