četvrtak, 28. travnja 2011.

Glava deseta: Sunce


      - Gospodaru obrambena linija srebrenog trona se urušila. Jadnici se povlače u Neslomljivu. Njihov ratni stroj je u rasulu i čini se da više nećemo moći računati na zračnu podršku njihovog zrakoplovstva.
Komesar iznese izvještaj hladnim bezosjećajnim glasom kako bi prekrio strah pred Velikim maršalom.
- Uskoro će zatražiti stvaranje ujedinjene fronte. Kada se to dogodi odobrite zahtjev ali isto tako ih obavijestite da ratna i trgovačka mornarica Perunovog bratstva u ovom trenutku evakuiraju stanovništvo naših područja na Otok te da će se isto to dogoditi s našim ratnim strojem čim završi civilna evakuacija. Toplo im preporučite da nam se pridruže u što kraćem roku jer ćemo ih u suprotnom ostavit ovdje da  budu usmrćeni kao psi koji jesu ili gore.
- Vaša volja gospodaru.
Usklikne komesar i napusti sobu. Veliki maršal fiksira svoje misli na kartu koja se nalazila ispred njega. Gledao je Neslomljivu prikazanu samo kao sitni crnu kvadrat okružen rijekama i mislio “Toliko  toga ovisi o tebi. Opravdaj svoje ime pred tim izrodima kao što si ga opravdala pred mojim legijama dvadeset godina ranije“
Poraz se čini neizbježan. Svi glasnici, zrakoplovi pa čak i par raketa ispaljenih prema Rimskom carstvu nisu imali efekta. Njihov najveći neprijatelj i sada njihova najveća nada kao da je zaboravio na njihovo postojanje. Jedino Roma Invicta je mogla preokrenuti tijek ovoga rata. Moramo ih nekako upozoriti jer kada mi padnemo oni su sami a onda je ovaj svijet izgubljen. Naša ratna mornarica moči će držati Otok sigurnim nekoliko mjeseci ali nakon toga bit ćemo u klopci bez izlaza. Odlučio je. Potrebno je. Nema drugog izbora. Žrtva mora biti učinjena.
Tajno oružje Perunovog bratstva imena Sunce polagano isplazi iz svoje špilje. Uzdigne svoj špicasti nos u nebesa i uz visokofrekventni zvuk od kojega su pucali bubnjići poleti k bogovima. Sedam minuta kasnije nađe se nad Avaricumom rimskim gradom od pola milijuna duša. Dolje u gradu mladić i djevojka neumorno su se ljubili i slavili svoju novo otkrivenu ljubav. Ona pogleda prema nebu i reče mu “Jednostavno znam da ću s tobom provesti ostatak svoga života“ Ulicu dalje rodi se dijete a u kući preko puta slavio se zlatni pir.  Nos se indiferentno usmjeri prema tlu i bomba tiho padne na uspavani grad. U otkucaju srca središte grada se pretvori u pakao vatre. Kisik isisan vatrom odmah usmrti stanovnike okolnih kuća a onda se dogodi ono najgore. Fenomen vatrene lopte. Od teških metala do plinova koji su sačinjavali zrak sve se zapali, čak i kamen. Grad biješ progutan u roku nekoliko minuta a požar se proširi na okolna polja. Vatre se izdignu do neba prijeteći da će požderati i same zvijezde. Ali istom brzinom kojom je vatra počela ona i prestane. Na mjestu gdje je nekoć bio ponosan grada sada je stajala zjapeća rupa spaljene zemlje okružena poljima koja su još uvijek gorila. Oko rupe stvori se kupola plamenova koja je predstavljala plinove koji su pokušavali popuniti vakuum nastao vatrenom loptom ali su gorili zbog još uvijek prevelike temperature.
Avaricum bješe pomno odbrana meta. Grad koji nije značio ništa za rimsku vojnu moć a opet veliki populacijski centar s bogatom poviješću dovoljan da izazove reakciju poput one diva udarenog u prepone. Veliki maršal bio je u isto vrijem užasnut i fasciniran. Plakao je za dušama poginulih ali je u isto vrijeme vojnik u njemu bjesnio što oružje nije dovoljno precizno da bi se njima gađale manje mete od gradova. Nema veze. Rim će sada sigurno mobilizirati svoje legije i krenuti u ognju osvetničkog bijesa prema istočnoj granici a onda će istina biti otkrivena.Njegov narod spašen. Bio je siguran da je ovime svoju dušu osudio na vječnu zimu ali nije mu bilo žao. U ovom trenutku niti jedna žrtva nije bila pre velika.
- Gospodaru linija se uspostavlja. Neprijatelj je zaustavio svoje napredovanje kako bi se reorganizira. Kupili smo još malo vremena.
- Nadajmo se da će biti dovoljno.

Neru osjeti krik umirućeg Avaricuma i usmjeri svu svoju moć kako bi blokirao sjećanje na njegovo postojanje. Znao je da će ovo moći učiniti jedino neometan i da će ga to potpuno istrošiti. Pobjeda mora biti postignuta uskoro jer za dva mjeseca Rim će čuti krik Avaricuma a onda će sva njihov trud biti uzaludan. Ovog puta će ih goniti do zadnjega. Ne smije to dopustit. Pobjeda ili smrt nema drugog izbora. Maksimilijan se smijao kada je vidio pulsirajuću žili na obrijanoj glavi Nerua. Njegovu grimasu bola i sama pomisao da će morati tako ostati još dva mjeseca ili umrijeti u pokušaju ga je beskrajno usrećivala. Na trenutak ja čak zaboravio na pulsirajuću bol u svojoj očnoj šupljini
- Što je tebi smiješno nakazo?
- Ništa moja crvenokosa ljepotice. Veliki naglasak na ljepotice usput rečeno.
Addie mu dobaci hladan pogled i reče.
- Ako izgubimo i ti ćeš umrijeti. Zato se bolje pokreni
- Ja ću umrijeti i ovako i onako. Tvoj dragi će me vjerojatno žrtvovati na proslavi pobjede. Ne brini neću ti pružiti užitak svojih krikova. Jedini razlog zbog kojega sam ja još živ je jer kontroliram stotine tisuća duša a vi ih si ne možete priuštit izgubit u ovom trenutku.
- One lako mogu promijenit gospodara, umalo jesu dok smo probijali linije Srebrenog trona
- Oh više ne mogu. Povezao sam ih s svojom životnom energijom i sada me komotno možete oralno zadovoljit svi skupa, da ne budem prost.
- Ti truli lešu!
- Oprostit mirisna kurvo!
Addie bijesno napusti sobu a Maksimilijane krene gađati nemoćnog Nerua bobama grožđa pri tome se smijući kao luđak.
- Ukusne su Neru probaj. O pa da zaboravi sam. Ne možeš!
U mislima je kovao plan svog spasa ako je ono još moguć. U ključnom trenutku bitke za Neslomljivu morat će eliminirati Nerua  i upozoriti rimljane. Mili bogovi kakav će onda pokolj tek uslijediti. Dobro, to će uništiti vijeće ali i njega. Kako da spasi vlastitu glavu? To će još morati smisliti ali u međuvremenu je dobio zadatak isprobati kako se drži Perunovo bratstvo. Mora napravit seriju udari i bježi napada i onda o tome izvijestit ostatak vijeća. Kakva šteta ovo zlostavljanje nemoćnog Nerua taman je postalo biti zabavno.

Nema komentara:

Objavi komentar